istina ponekad boli više od riječi, riječi koje su bile namjenjene samo tebi, koje su želile tebe…koje su svakim slovom govorile tvoje ime…koje su uvijek mislile na tebe…koje to vole svakim slovom, koje žele da budu na papiru za tebe… riječi koje žele uči u tebe pobuditi to srce da barem malo zakuca,da potraži tu ljubav koja čezne za tobom,koja te želi I voli…daj probudi se I barem razmisli.

Malena pa gdje si se skrila, gdje si u toj tami, nema toga sunca da ti obasja, da te pronađem. Da nađem …tvoje srce I tvoju ljubav, koja me toliko ganula da nemogu da spavam stalno si mi pred očima. Tvoj predivan osmijeh koji me toliko baci u maštu da uvijek maštam o tebi. Mislim da spavam I da je sve ovo san . Ali kad bih se probudio ista priča ispočetka..film koji nema kraja …traži samo tebe..daj pojavi se…Ljubav je bez kraja,ne izlječiva bolest koja ponekad boli a I voli…molim te pojavi se da ovo sve bude stvarnost.

Dragi prijatelji i prijateljice, evo nakon dugog vremena sjetio se ja moga bloga..vidim da je već dugo prazan, da već dugo nisam bacio svoje osjećaje na papir, a i vidim da i nema vaših komentara ,pa tako sam ponovo krenu u akciju pisanja mojih priča...nadam se da će Vam se svidjeti , a i ako ne ostavite kom, Pozzz svima